Dr.med. Tomislav Cerovečki
UVOD
Kralježnica, kao osovina iz koje započinju svi pokreti, ima nekoliko važnih funkcija:
- potpora
- mobilnost
- zaštita
- kontrola
Kao potporna struktura, kralježnica stvara okvir iz kojeg nastaju svi pokreti, djelujući kao dinamički, ali i stabilni vodič za prijenos sila kroz tijelo. Kralježnica okružuje i štiti kralježničnu moždinu i pridružene neuralne strukture te ima važnu ulogu u održavanju ispravnog položaja u odnosu na gravitaciju. Kralježnica se sastoji od 32 do 33 kralješka: 7 vratnih, 12 grudnih, 5 slabinskih, 5 sraslih krstačnih te 3 do 4 rudimentirana kokcigealna, od kojih su samo prva 24 pokretljiva u normalnoj kralježnici.
Kralježnica je centar iz kojeg započinju svi naši pokreti. Sportske performanse ovise o stabilnoj kralježnici s dobro koordiniranim neuromuskularnim sustavom.
Lumbopelvična regija djeluje kao žarišna točka kroz koju prolazi naš centar gravitacije, koji se prilikom stajanja ili kretanja nalazi otprilike 5 cm ispred 2. sakralnog kralješka. Pokret tijela kao cjeline zahtijeva prijenos sile iz centra težišta kroz ekstremitete. Vrhunske sportske performanse zahtijevaju učinkovit i koordiniran prijenos ove sile u cilju postizanja što boljih rezultata. Razlog zašto bacač kladiva, rukometaš, tenisač, boksač… može izvesti jaki zamah ili udarac, proizlazi iz mogućnosti da stvara snagu učinkovitim prijenosom sile preko tla u noge, centar težišta, trup, ruku i na kraju u loptu, reket… Ovaj koncept je opisan kao funkcionalni kinetički lanac.
Drugi važan koncept je prehabilitacija, tj. trening ili vježbe koje sprječavaju ozljede te poboljšavaju fizičke performanse. Mnogi sportaši razvijaju neučinkovite pokrete zahvaljujući asimetriji fleksibilnosti i snage. Identifikacijom te ispravljanjem ovih neefikasnosti, liječnik može pomoći sportašu u sprječavanju ozljeda te poboljšanju fizičke izvedbe (performansi).
| Faktori koji utječu na ozljede, rehabilitaciju i povratak sportu |
|---|
| Prijašnja ozljeda |
| Dob |
| Tip ozljede |
| Razina natjecanja |
| Ukupna fizicka pripremljenost (deficit fleksibilnosti) |
| Sezona natjecanja |
| Oprema |
EPIDEMIOLOGIJA
Ozljede kralježnice vrlo su ozbiljan problem sportske medicine, a prema medicinskoj literaturi te ozljede čine 10-15% svih ozljeda u sportaša. U općoj populaciji jedan od najčešćih hitnih razloga posjeta liječnika su bolovi u leđima. Pojavnost 1,1-30% bolova u leđima kod sportaša ovisi o specifičnom sportu kojim se bave.
Gimnastika, američki nogomet, dizanje utega te hrvanje su sportovi u kojima je zabilježena najveća pojavnost bolova u leđima. Najčešća lokalizacija bolova u leđima u sportaša jest lumbalna kralježnica. Sve veći fizički i mentalni zahtjevi te povećane performanse u današnjem vrhunskom sportu postavljaju pred mišiće, tetive, meka tkiva i koštana zglobna tijela visoke zahtjeve, koji se često ne mogu zadovoljiti, pa tako nastaje široki spektar ozljeda. Dok se većina pojavnosti križobolje (low back pain) veže uz istegnuća tetiva i ligamenata, kronična bol najčešće je povezana s degenerativnim promjenama diska i spondilolizom (oštećenje malih zglobova kralješka).
| Diferecijalna dijagnoza stalnih križobolja (low-back pain) kod sportaša | |
|---|---|
| Spinalna dijagnoza | Ne spinalna dijagnoza |
| Mišićno/ligamentarna ozljeda | Zdjelične, ginekološke bolesti |
| Degenerativna bolest diska | Bolesti bubrega |
| Istmička spondiloliza | Disfunkcija sakroilijakalnog zgloba |
| Istmička spondilolisteza | |
| Sindrom faseta | |
| Ozljeda apofizealnog prstena | |
| Prijelom zamora sakruma | |
| Centralna hernijacija diska | |
| Sakralizacija L5 sindrom sraza (impingement ) popr.nastavka | |
| Prijelom zamora faseta | |
| Prijelomi | |
| Discitis/osteomijelitis | |
| Neoplazme | |
Lokalizacija i učestalost ozljeda kralježnice u sportaša u mnogome ovisi o njihovoj sportskoj aktivnosti. Naime, dokazano je da se određene ozljede kralježnice pojavljuju češće u nekih sportaša, primjerice spondiloliza u gimnastičara i hrvača. Također potrebno je obratiti pozornost na manje učestale ozljede, kao što je prijelom zamora sakruma i lumbalne kralježnice.
FLEKSIBILNOST I SNAGA
Među sportašima, trenerima i liječnicima, prosječna fleksibilnost je sveopće prihvaćena kao važna komponenta u postizanju i očuvanju sportskih performansi te prevenciji ozljeda. Fleksibilnost kralježnice primarno ovisi o vezivnom tkivu. Kvantificiranje otpora prilikom izvođenja pokreta prikazuje da tetive pridonose 10%, fascia 41% i ligamenti 47%.
| Korisnosti fleksibilnosti |
|---|
| Poboljšanje fizičkih performansi |
| Poboljšanje cirkulacije |
| Poboljšanje pravilnog držanja |
| Smanjenje stresa |
| Poboljšanje koordinacije i balansa |
Optimalna feksibilnost ovisi o brojnim razlozima uključujući specifični zglob, individualne faktore, zahtjeve specifične za određeni sport… Zahtjevi za fleksibilnost variraju ovisno o sportu, što se lako primijeti ako se uzmu u obzir zahtjevi fleksibilnosti u baletu i gimnastici u odnosu na skijanje ili trčanje. Ozljede nastaju zbog prevelike (hiper) ili premale (hipo) fleksibilnosti. Mišićna istegnuća (strains) povezana su s relativnim manjkom fleksibilnosti u odnosu na zglobna uganuća (sprains), koja su povezana s prevelikom fleksibilnošću.
Faktori koji utječu na fleksibilnost su dob, spol, genetske predispozicije, temperatura, neurofiziološka i biomehanička svojstva mišića te snaga antagonističkih mišića. Studije pokazuju da su djeca u dobi 5-8 godina najfleksibilnija, nakon čega fleksibilnost opada do puberteta. Tijekom adolescencije fleksibilnost se povećava i zadržava kratko vrijeme nakon čega postupno opada. Srećom, mnoge su studije dokazale da starije osobe mogu zadržati ili poboljšati fleksibilnost pravilnim vježbama istezanja.
Faktori koji pridonose razlici fleksibilnosti među spolovima dijele se na specifične anatomske (npr. širina zdjelice) i hormonske, gdje se smatra da hormoni povezani s trudnoćom povećavaju rastezljivost ligamenata i opću fleksibilnost. Mišići i vezivno tkivo mijenjaju svoja fizikalna svojstva povišenjem i smanjenjem temperature.
Povišena temperatura povećava opseg pokreta što uključuje sniženu viskoznost, povećanje fleksibilnosti kolagena te neuralno olakšavanje istezanja. Klinički govoreći zagrijavanje (aktivno ili pasivno) je preporučljivo zbog povećanja performansi i prevencije ozljeda. Zagrijavanje se preporučuje prije započinjanja vježbi istezanja.
| Korisnosti zagrijavanja |
|---|
| Povisuje tjelesnu temperaturu |
| Povećava protok krvi kroz aktivne mišiće |
| Povisuje srčanu frekvencije (priprema kardiovaskularnog sustava za rad) |
| Ubrzava metabolizam |
| Pojačava Bohrov efekt (olakšava izmjenu O2 iz hemoglobina) |
| Povećava brzinu živčanog impulsa |
| Povećava tjelesni radni kapacitet |
| Smanjuje viskoznost vezivnog tkiva |
| Smanjuje mišićnu napetost (povećava mišićnu relaksaciju) |
| Poboljšava vezivnu i mišićnu istezljivost |
| Poboljšava psihološke performanse |
Važno je uključiti vježbe zagrijavanja (warm-up) i rastrčavanje (cool-down) u treninge tijekom vježbi fleksibilnosti. Za cool-down se smatra da pomaže u odstranjivanju metaboličkih otpadnih produkata.
Vrlo česta pojava na koju treba svratiti pozornost je da sportaši često imaju periode odmora između zagrijavanja i igre (npr. ulazak s klupe), zbog čega često dolazi do ozljeda.
Trening snage je standardni element svakog temeljnog programa vježbanja. Kao definicija rada, snaga predstavlja sposobnost skeletne muskulature da razvije silu koja pruža stabilnost i pokretljivost unutar muskuloskeletnog sustava, tako da može započeti funkcionalni pokret.
Mišići koji kontroliraju kretnje kralježnice djeluju u skupinama:
- Gornji kralježnični ekstenzori i fleksori te mišići ramenog pojasa (m. trapezius, rotatorna manžeta, m. deltoideus, m. romboideus, m. latisimus dorsi, m. sternocleidomastoideus, m. rectus abdominis, prsni mišići itd).
- Lumbarni ekstenzori i mišići pojasa kuka (paraspinalni, gluteusi, kvadricepsi, mišići stražnje lože natkoljenice).
- Lumbarni fleksori i pomoćna muskulatura (m. iliopsoas, m. rectus femoris, površnski fleksori kuka).
- Glavni mišić postraničnog savijanja (m. quadratus lumborum)
