Danas je 6. kolovoza 2008. godine, moj prvi dan u Olimpijskom selu. Probudila sam se tek oko podneva (nisam zaspala do šest ujutro), pa sam umjesto ručka otišla na doručak. Ništa neobično, tako će biti kojih sedam dana dok se potpuno ne aklimatiziram.
Danas su u Peking došli i moji atletičari. Dobili smo dobar raspored po sobama, upravo onako kako svima odgovara. Kako to obično biva, bilo je komentara, ‘neću s njim jer hrče’ ili je ‘netko nervozan’… No, sve u svemu, super smo ekipa i među nama neće biti nikakvih problema. Cure su svima već najavile vrijeme PMS-a, pa smo svi spremni i na histerične ispade.
Smještaj je odličan, puno bolji nego prije četiri godine u Ateni i općenito sve što sam danas uspjela vidjeti mi se svidjelo. Osim, naravno, izbora hrane! Ne, nije loša, dapače, možete birati bilo koju vrstu hrane na ovome svijetu… Samo što me trener nakon silnog ‘tovljenja’ ove godine odjednom odlučio staviti na dijetu. Baš kad mi se počelo sviđati jesti što hoću i kad hoću, trener odjednom želi dvije kile manje… ‘Znaš, ipak te malo bole koljena i prešla si 90, pa je sada dosta!’
Na trening sam išla u četiri popodne. Danas je bio samo lagani uvod za sutra. Odradila sam terapiju za rame i nadam se da neće biti nikakvih problema, iako su mi danas na ultrazvuku vidjeli hematom. Ne želim razmišljati o tome! Rekla sam im da me ne zanimaju nikakve dijagnoze, neka me samo osposobe da normalno treniram. Koji Voltaren više, neće škoditi. Ovoga trenutka ne brinem što će biti nakon Olimpijskih igara. Ovo je cilj za kojeg sam naporno trenirala punih 12 godina.
Vidjela sam i ostale sportaše, rukometaše, vaterpoliste, plivače, gimnastičare… Svi su odlična ekipa. Koliko sam skužila, glavno okupljanje je ispred zgrade… Svi sjede u travi, pričaju, surfaju na netu… Navodno su vidjeli i neke super-face poput Rogera Federera… Nevjerojatno koliko vrhunskih sportaša na jednom mjestu, a u tom trenutku svi imamo iste snove - ‘dati sve od sebe’. Vjerujem da dijelimo i iste strahove. Jednako se boje najbolji i oni koji žele biti najbolji.
Ovdje je sada tri sata i još ne spavam… Idem čitati knjigu i nadam se zaspati prije nego se ostali probude.