PEKING (16.08.2008) - Najbolja hrvatska bacačica kladiva Ivana Brkljačić jedna je od prikrivenih favoritkinja za olimpijsko odličje. Ove godine ima peti rezultat na svijetu (74,89) i u svim nastupima je bila na pobjedničkom postolju.
Na konferenciji za novinare u Press centru HOO-a najavila je svoj nastup u Pekingu, ali i nastup u finalu našeg kladivaša Andrasa Haklitsa:
- On je spreman, u strašnoj je formi, no, što će biti na natjecanju, nikad se ne zna. I Vera Begić je bila u odličnoj formi, ali se probudila s temperaturom i sve je to otišlo. Zato i ja, kada vidim da netko samo šmrca, sada odmah bježim od njega.
O svojoj formi Ivana Brkljačić je rekla slijedeće:
- Dobro je, relativno sam OK. Ove su Igre nešto za što sam radila posljednjih 12 godina i kad bih rekla da sam jako opuštena te da jedva čekam natjecanje, onda bih definitivno lagala. Nije lako, puni ste nestrpljenja i očekivanja, čekate da sve prođe i date sve od sebe… Moram priznati da nemam problema sa spavanjem kao što sam prije imala. Pred Svjetsko prvenstvo u Osaki prošle godine, mjesec dana nisam dobro spavala i stalno sam bila nervozna. Ovdje toga nema, normalno spavam i jedem, jedino što često sanjam mrežu i ‘kavez’. Mislim si, ’samo da kladivo izađe iz kaveza i sve će biti dobro’. Uopće ne sumnjam u svoju formu, spremna sam, trebaju mi samo ispravni hici. To je ono s čime sam imala problema ove godine. Od šest hitaca na natjecanju, imala bih maksimalno dva ispravna, u Varaždinu čak samo jedan. To mi daje malu nesigurnost, no, to je dobro, jer nikad ne treba biti previše siguran u sebe. Nadam se da u kvalifikacijama neću imati nikakvih problema, jer ako ću ih imati, ne znam hoću li to preživjeti.
Ove godine svako Ivanino kladivo koje je izašlo iz ‘kaveza’, letjelo je jako daleko… Kvalifikacijska trauma valjda je apsolvirana u Osaki 2007, s najdaljim hicem u povijesti kvalifikacija na SP-u.
- Sklona sam ekstremnim slučajevima. Moja građa i tehnika bacanja je takva da kada pogodim, kladivo leti jako daleko, a ako napravim samo mali pogrešan trzaj glavom, hitac se drastično skraćuje, na 68 metara, kao u prošlogodišnjem finalu SP u Osaki. Zato se prvo nadam da neću imati problema s mrežom, a s prijestupima ionako nikada nisam imala problema.
Norma za olimpijsko finale u Pekingu je iznimno visoka, čak 71,50 metara.
- To je zato jer ima jako puno cura koje su ne-znam-gdje-sve bacale daleko, pa su u IAAF-u malo zbunjeni kada vide da ima, primjerice, četiri Bjeloruskinje preko 73 metra. Visokom normom se organizator štiti od mogućeg prevelikog broja finalistica. Reanost je, dakako, sasvim drukčija. Za finale će biti dovoljno negdje oko 69 metara, a to može baciti svaka cura koja je ovdje. Samo 12 najboljih će, međutim, bacati u finalu.
Ivana je pojasnila i inflaciju ovogodišnjih bacačkih dobrih rezultata.
- Kladivo nije disciplina Zlatne lige i ne zarađujemo ogromne novce… Zato su cure sklonije ostajati doma, a u nekim državama, što osobno znam, metar za mjerenje ponekad zna biti i pet metara kraći od stvarne dužine. Pa, onda na nekim natjecanjima imate sulude rezultate. Meni je glupo o tome pričati, no, to je nešto što se zna. Tako Bjeloruskinje imaju ne znam koliko bacačica na 76 metara, a ja sam uvjerena da samo Oksana Miankova uistinu toliko vrijedi i da je prava. Ja, pak, najgore bacam doma, nikada nisam bila posebno uspješna u Hrvatskoj i nadam se da sam opravdala te svoje daljine, jer su postignute na velikim natjecanjima. Nadam se da ću dobar hitac baciti i ovdje, jer sam spremna.